Skiby
No Comments

Samir Hadžalić – direktor American Music Festivals iz Chicaga

Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Razgovor sa povodom

Samir Hadžalić – direktor American Music Festivals iz Chicaga:

KROZ KLASIČNU MUZIKU NE FAVORIZIRA SE NITI JEDAN ODREĐEN NAROD


0
Želim  istaknuti  akcije za pomoć na obnovi porušenih džamija u Bosni i Hercegovini koje nisu predstavljale samo sakralne  objekte koje je trebalo nekako obnoviti, nego simbole održivosti i povratka Bošnjaka u gradove i mjesta iz kojih su tako surovo protjeravani. Spomenimo i obilježavanje 100-te godišnjice dolaska Bošnjaka na sjevernoamerički kontinent….Naime, u mojim višegodišnjim nastojanjima da naš bosanskohercegovački sevdah prezentiramo na najbolji mogući način, desilo se  to da zaživi ideja obrade sevdalinki  za simfonijski orkestar i da se jedno takvo djelo izvede premijerno u Chicago-u. Premijera se desila te 2008. godine a nakon toga ništa više nije bilo isto….Međutim, jedino u našoj zajednici  je prisutna pojava ako radimo sa određenom organizacijom ili više njih istovremeno onda one koje nisu iz njima poznatih razloga u istom programu, počinju očajnički opstruirati ili pak  što je još komičnije, organizirati istovremeno iste programe u isto vrijeme i sa istim nazivom programa. Naravno, ovo čime se mi bavimo i ono što želimo prezentirati  iluzorno je na takav način zaustavljati ili imitirati…. U liku dr. Sadikovića sadržano je sve što je činilo jednu normalnu građansku sredinu na koju je nekada ličio Prijedor a koja je zajedno s njim i hiljadama drugih mojih sugrađana ubijena, raseljena, ponižena. Zato nas je i zaintrigirala pomenuta peticija  pokrenuta od prijedorskog  građanskog udruženja “Behar” koju smo podržali, proširili je  interkontinentalno i koja je zahvaljujući potpisima ljudi dobre zaživjela….Jevreji i bosanski muslimani dijele zajedničku historijsku vezu još od 15. stoljeća kad su jevreji – sefardi protjerani od strane inkvizicije i pronašli  novi dom u Bosni i Hercegovini koja je bila  pod Osmanlijama. Ukazom sultana garantiraju im se sva prava na teritoriji tadašnje Osmanlijske imperije. Zajedno prolaze kroz nacistički teror u Drugom svjetskom ratu, a pedeset godina kasnije Bošnjaci doživljavaju prvi genocid u Europi nakon holokausta….
 
Kao i svaka druga zemlja, i naša domovina ima dvije vrste ambasadora koji je predstavljaju u svijetu: one koji su oficijelni i pripadaju diplomatsko-političkom miljeu i one koji pripadaju drugim miljeima i svojim, prije svega etuzijazmom te stručnim i ljudskim kvalitetima na najbolji mogući način predstavljaju Bosnu i Hercegovinu i njenu neiscrpnu kulturno-historijsku baštinu u svijetu. Jedan od takvih je, neosporno, i moj današnji sugovornik.
Poštovani gospodine Hadžaliću! Ovo je četvrti intervju kojeg u ovoj godini obavljam sa jednom osobom porijeklom iz moga zavičajnog komšiluka – Prijedora. Dobrodošli!
HADŽALIĆ: Bolje Vas našao Bedrudine i hvala Vam za odvojeno vrijeme kao i za interesovanje o našim aktivnostima.

Za početak, hoćete li ukratko objasniti šta je to American Music Festivals kojem ste na čelu?
HADŽALIĆ: American Music Festivals je americka nepofitna organizacija sa sjedištem u Chicago-u. Osnovao ju je maestro Philip Simmons  koji je ujedno i umjetnički direktor i jedan od mojih najbližih prijatelja. Naš cilj je prvenstveno internacionalna kulturna suradnja  a potom i promicanje američke i svjetske muzike diljem svijeta. Predstavljamo  Orkestar sa havajskog otočja kao i Lincolnwood komorni orkestar. Sudjelujemo u različitim internacionalnim programima. Surađujemo sa obrazovnim institucijama i sličnim organzicijama poput naše koje kroz muziku ali i umjetnost uopće rade na zbližavanju ljudi različitog porijekla. Biti  volonterski direktor jedne nepofitne organizacije dakle znači  davati dosta slobodnih sati, energije, entuzijazma i kreativnosti za ideje vodilje te organizacije. Ali u isto vrijeme znači i raditi sve to sa velikom pasioniranošću .

Volonterski rad kroz umjetnost i muziku, evo već punih petnaest godina, obilježavaju Vaš muhadžirski život ovdje u Americi, konkretnije – u Chicagu. Koje biste važnije humanitarne aktivnosti, koje ste neposredno organizirali ili značajno participirali u njima, izdvojili iz tog perioda, a vezane su za našu matičnu domovinu ili nas, građane BiH koji živimo u ovoj velikoj zemlji?
HADŽALIĆ: Akcija i programa je bilo zaista puno i sve su uglavnom bile uspješne. Zahvaljujući uvijek timskom radu dolazili smo do konačnog cilja na obostrano zadovoljstvo. Želim  istaknuti  akcije za pomoć na obnovi porušenih džamija u Bosni i Hercegovini koje nisu predstavljale samo sakralne  objekte koje je trebalo nekako obnoviti, nego simbole održivosti i povratka Bošnjaka u gradove i mjesta iz kojih su tako surovo protjeravani. Spomenimo i obilježavanje 100-te godišnjice dolaska Bošnjaka na sjevernoamerički kontinent. Taj  veoma značajan pogram će meni osobno  ostati u lijepoj uspomeni, između ostalog,  jer već tada se  naziralo  nešto što će se dešavati  kasnije. Tačnije, obilježavanje značajnih datuma na malo drugačiji način od do tada uobičajenog. Volontirao sam i na našem najstarijem mediju u iseljeništvu – Radiju “Glas Bošnjaka” Chicago, kao urednik i voditelj. U  neprestanoj  sam vezi i sa neprofitnim organizacijama  iz grada iz kojeg potičem i pratim sve njihove aktivnosti onoliko koliko mi obaveze dozvoljavaju.  Ono što je obilježilo moj volonterski rad u tom periodu  sa različitim organizacijama jeste neprestano traganje za ljudima koji bi mogli podržati jedan drugačiji način organiziranja, bez uobičajenih klišea nasljeđenih iz prošlosti.

2006. godina je bila prekretnica u sadržaju i načinu obilježavanja Dana državnosti BiH u Chicagu. Šta se to novo desilo u repertoaru programa spomenute manifestacije te, prijelomne 2006.?

HADŽALIĆ: Te godine je po prvi put  obilježen  Dan državnosti BiH, dakle najveći praznik jedne suverene države, onako kako i dolikuje- klasičnom muzikom u ambijentu sasvim drugačijem od dotadašnjih. Ovdje već naziremo smisao i poruku: kroz klasičnu muziku ne favozira se niti jedan određen narod. Ona je univerzalna i svakako ima moć da zbliži i motivira ljude. Dakle, upravo onako kako bi trebala da izgleda i poruka za sve narode koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu.Te godine počeli smo obilježavati Dan državnosti sa jednim solistom, a već naredne – 2007., imali smo američki kamerni orkestar sa gostom maestrom iz Bosne i Hercegovine  i premijerom djela “Kapija” .

Nekako Vaš volonterski rad za našu zajednicu u SAD i Domovinu, kao po nekom nepisanom pravilu, prate i tzv. “prijelomni datumi”, “prijelomne godine”…Jedan od njih je i 22. novembar 2008. Zašto će taj datum ostati zapamćen u čikaškoj bosanskohercegovačkoj iseljeničkoj zajednici, pa i šire?
HADŽALIĆ: Kao nastavak naših koncerata u okviru bosanskohercegovačke zajednice desio se i taj koncert 2008. godine. Te godine smo moji suradnici i ja uspjeli  realizirati projekat kojeg smo radno nazvali “Sevdah Medley”. Kasnije nam se taj naziv svidio pa smo ga i zadržali. Naime, u mojim višegodišnjim nastojanjima da naš bosanskohercegovački sevdah prezentiramo na najbolji mogući način, desilo se  to da zaživi ideja obrade sevdalinki  za simfonijski orkestar i da se jedno takvo djelo izvede premijerno u Chicago-u. Premijera se desila te 2008. godine a nakon toga ništa više nije bilo isto. Naravno, u pozitivnom smislu. Navešću samo primjer da je od tada “Sevdah Medley” na redovnom repertoaru orkestra s kojim najviše i suradjujemo – Licolnwood Chamber Orchestra. Također, naredne 2009. godine desila se i prapremijera u Sarajevu sa Sarajevskom filharmonijom.

Ali, prije toga bilo je nekih otpora, medijskih blokada i slično. Ko je to činio?
HADŽALIĆ: American Music Festivals je organizacija koja je otvorena za suradnju sa svim ostalim neprofitnim organizacijama, ne samo u okviru bosanskohercegovačke zajednice. Do sada smo radili seriju koncerata u okviru češke, ruske, bugarske, meksičke pa i koreanske zajednice u iseljeništvu. Međutim, jedino u našoj zajednici  je prisutna pojava ako radimo sa određenom organizacijom ili više njih istovremeno onda one koje nisu iz njima poznatih razloga u istom programu, počinju očajnički opstruirati ili pak  što je još komičnije, organizirati istovremeno iste programe u isto vrijeme i sa istim nazivom programa. Naravno, ovo čime se mi bavimo i ono što želimo prezentirati  iluzorno je na takav način zaustavljati ili imitirati. Uglavnom se ovdje u principu radi o malog grupi ljudi koji za nas nisu bitni. Mi se želimo fokusirati na onaj veći dio naše populacije koji je svakako bitan za sve naše projekte i zbog kojih ustvari i postojimo.

Sevdah Medley je 2009., kako rekoste, dozivio i svoju prapremijeru u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Kakve utiske nosite sa tog koncerta i da li je u našem glavnom gradu i državi  adekvatno medijski tretiran?
HADŽALIĆ: Nevjerovatan je osjećaj kada doživite prapremijeru djela u čijem ste nastajanju ucestvovali u glavnom gradu zemlje iz koje potječete i cija je muzička baština i bila inspiracija za nastanak takvog djela. Cijeli koncert iz Narodnog pozorišta u Sarajevu koliko znamo, prenosila je Federalna televizija, a koncert je repriziran u nekoliko navrata.

Dokle se došlo sa peticijom preimenovanja Skopske ulice u Prijedoru u ulicu dr. Esada Sadikovića? Zar zaista vjerujete da će se to desiti za mandata aktuelnog načelnika Marka Pavića?

HADŽALIĆ: Jedna od svakako najvažnijih akcija je upravo i peticija za preimenovanje jedne prijedorske ulice u ulicu dr. Esada Sadikovića koji je ubijen u srpskom koncentracijskom logoru Omarska. U liku dr. Sadikovića sadržano je sve što je činilo jednu normalnu građansku sredinu na koju je nekada ličio Prijedor a koja je zajedno s njim i hiljadama drugih mojih sugrađana ubijena, raseljena, ponižena. Zato nas je i zaintrigirala pomenuta peticija  pokrenuta od prijedorskog  građanskog udruženja “Behar” koju smo podržali, proširili je  interkontinentalno i koja je zahvaljujući potpisima ljudi dobre zaživjela. Iako se broj potpisnika peticije  svakim danom povećava (na čemu smo im neizmjerno zahvalni), mislim da je osim matematike, bitnija sama ideja okupljana Prijedorčana oko ove inicijative ali i ostalih  ljudi različitih profila i nacija, koji prepoznaju jedan multikulturalni duh ove, prije svega građanske peticije. To je pozitivan  proces koji zasigurno ne može zustaviti niti viša struktura vlasti od pomenutog gradonačelnika.

Evo, dođosmo do teme koja je bila povod ovom razgovoru. Kada i kako se rodila ideja za organiziranjem Međureligijskog programa muslimanske i židovske muzike pod znakovitim nazivom “Bringing the Gap” (“Premošćivanje jaza”), a koji će se 2. septembra ove godine, s početkom u  7 PM, održati u protorijama American Islamic College 640 W. Irving Park, u Chicagu ?
HADŽALIĆ: Ideja je rođena 2009. godine za vrijeme našeg boravaka u Sarajevu. Razmišljao sam sada kada smo doista dokazali da sevdalinka ima svoje mjesto u svjetskoj kulturnoj baštini, možemo li otići malo dalje i pokušati objasniti sebi i drugima šta je to uistinu utjecalo na stvaranje takvog muzičkog pravca u Bosni i Hercegovini. Kako to da su dva naroda koja su doživjela slicnu tragičnu sudbinu kroz historiju uspjela sačuvati dostojanstvo i suživot sa drugima bez obzira na sve. Možemo li to kroz muziku shvatiti, možemo li na koncu premostiti taj, rekao bih, prividni ponor ili jaz među nama? Jevreji i bosanski muslimani dijele zajedničku historijsku vezu još od 15. stoljeća kad su jevreji – sefardi protjerani od strane inkvizicije i pronašli  novi dom u Bosni i Hercegovini koja je bila  pod Osmanlijama. Ukazom sultana garantiraju im se sva prava na teritoriji tadašnje Osmanlijske imperije. Zajedno prolaze kroz nacistički teror u Drugom svjetskom ratu, a pedeset godina kasnije Bošnjaci doživljavaju prvi genocid u Europi nakon holokausta. Historijska kretanja su  između ostalog rezultirala i utjecajem na muzički pravac u Bosni Hercegovini koji kombinira folklorne elemente jevreja – sefarda, balkanske i orijentalne tradicije. Na koncertu koji je pred nama biće premijerno izvedeno djelo Josipa Slavenskog “Muslimani”, koji je dio njegove cuvene “Simfonije Orijenta”. Odabrali smo ovaj veoma zahtjevan komad za simfonijski orkestar, solistu i hor kojim je muzički genij Josipa Slavenskog na svojstven način oslikao ljepotu islamske duhovnosti tako da će posjetitelji zaista uživati.

Ko su suorganizatori Programa, da li je i koliko medijski tretiran od strane medija u Chicagu i kakav odziv očekujete?
HADŽALIĆ: Suorganizatori programa su pored American Music Festivals, Americki Islamski Centar Bošnjaka u Chicagu  i Jevrejska asocijacija civilnih poslova. Radio “Glas Bošnjaka” Chicago za sada veoma dobro pokriva medijski ovaj događaj, a poslali smo informacije i ostalim medijima u okviru zajednice tako da očekujemo i njihov doprinos u propagiranju ovog značajnog koncerta.Na našim predhodnim koncertima redovno smo imali od 300 do 400 posjetitelja, tako da se ovaj put nadamo i većem broju obzirom da se ovako nešto dešava po prvi put u iseljeništvu.

Očekujete li i neke pozitivne političke odjeke nakon tog koncerta?
HADŽALIĆ: American Music Festivals je organizacija koja se želi baviti isključivo internacionalnom kulturnom razmjenom i dobrim razumijevanjem među ljudima različitog porijekla. Sa naše strane trudimo se da “ pošaljemo što bolje vibracije u eter”, pa prema tome  želimo vjerovati da će one i kod političara biti primljene na najbolji mogući način.

Da li se eventualno planira neka premijera istog u BiH?
HADŽALIĆ: Svakako, ne samo u BiH nego i šire, ali o tom Vas želim izvjestiti nakon ovog koncerta koji je pred nama.

A u drugim gradovima Amerike?
HADŽALIĆ: Također i u drugim gradovima SAD, svugdje gdje bude postojala dobra volja suorganizatora. Mi smo otvoreni za suradnju sa svim organizacijama, pojedincima ili udruženjima.

Da li je u planu jos neki umjetničko-muzički projekat u ostatku ove godine ili pak u slijedećoj?
HADŽALIĆ: Sa ovim koncertom mi  ne završavamo aktivnosti unutar bosanskohercegovačke zajednice, a ujedno nastavljamo sa drugim programima takodjer veoma interesantnih sadržaja. Stoga bih molio Vaše čitatelje da posjete našu stranicu www.americanmusicfestivals.com i informiraju se o našoj sezoni za 2012. godinu.
Hvala Vam velika za ovaj razgovor.
HADŽALIĆ:  Hvala i Vama Bedrudine  na ekspeditivnosti i interesovanju,  a srdačan pozdrav za sve one koji budu čitali ovaj intervju.
RAZGOVOR VODIO:Bedrudin GUŠIĆ (389)

Leave a Reply

Your email address will not be published.