Skiby

Beba Selimovic

Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

bebaIzeta Beba Selimović je jedna od popularnih i najboljih interpretatorki sevdalinki u BiH. Rođena je 1939. godine u Trebinju.
Kao četverogodišnja djevojčica je doselila u Sarajevo gdje je završila školovanje. Započela je svoju pjevačku karijeru 1957. godine u Radio Sarajevu i ubrzo postala veoma popularna.
Mnogi su je nazivali “Dama sevdaha” zbog njenog ozbiljnog i časnog odnosa prema svojoj profesiji, kao i zbog njenog ozbiljnog ponašanja na estradi.
Cijelu svoju karijeru je posvetila izvornoj sevdalinki i zadržala je njenu originalnost bez imalo modernizacije.
Snimila je značajan broj arhivskih snimaka sevdalinki u Radio Sarajevu.

Sarađivala je često sa Zaimom Imamovićem, Zehrom Deović, Nadom Mamulom, Safetom Isovićem, Mehom Puzićem koji joj je bio veliki i drag prijatelj, te sa mnogim drugim bosanskohercegovačkim sevdalijama i muzičarima.

Dobitnik je “Povelje Zlatne značke” RTVSA, “Oskar za životno djelo” (Tuzla 2008), te mnogih drugih priznanja i povelja za muzički uspijeh i nesebičnu pomoć u humanitarnim koncertima.

Član je estradnih radnika BiH. I danas živi u Sarajevu.

UZGREDNI ZAPISI VEHIDA GUNICA O BEBI SELIMOVIC

Pred Bebom se gubio dah. A ona je pjevala. Beba je dobro pjevala. Priznajem, kada sam ju prvi put izbliza vidio, zadrht’o sam “…k’o list na jablanu”.

Zastajem, dakle, pred Bebom i ponovo, kao i onda kada sam je prvi put vidio uživo, ostajem bez daha. Bilo je to jednog decembra u Domu garde u Beogradu, ja mladi novinar, a ona Beba, žena fascinantne ljepote i očaravajućeg glasa. Bile su lijepe i Zehra, i Merima, i Zilha (Silvana), lijepa je i inspirativna i Bahrija, i Hanka i Mersa, ali pred ljepotom Bebe Selimović ostajalo se sleđeno i iszgubljeno kao u najboljim animiranim filmovima.

Uz to, Beba je bila i ostala vrhunska interpretatorka sevdalinki i tome ostajala vjerna tokom cijele bogate karijere, pa i onda kada je pravila povremene i vrlo uspjele izlete u vode takozvane novokomponovane pjesme: „O šuti šuti sad srce moje”, a naročito pjesma „Konja kuje brate Sulejmane”. Novokomponirani pjevački čudotvorci bi rekli: nema dalje. Dalje se šuti i uživa.

Ja šutim pred njenom uvećanom fotografijom u Art kući sevdaha i razmišljam da li je ova raskošno obdarena narodna umjetnica mogla u karijeri napraviti i više od onoga što je napravila. Razmišljam o tome, a, zapravo, ne znam šta je to više. Sa svojim očaravajućim izgledom i izuzetno prijatnim glasom mogla je ploviti svim muzičkim vodama. Slušao sam je i kada pjeva akapela, dakle bez ikakvih muzičkih instrumenata. Tada mi se činilo da tome veličanstvenom glasu i nije potrebna muzička pratnja. Ako je ljudsko grlo zaista instrument nad instrumentima, onda je Svevišnji u Bebino grlo instalirao čitav jedan simfonijski orkestar u kojem prvu violinu svira njen muž Dževad Šabanagić. Veličanstveno.

Godinama je Beba Selimović pripadala samom vrhu interpretatora naše bosanske gradske pjesme – sevdalinke. Doduše, umjesto godinama mogao sam reći i decenijama, ali iz čisto džentlmenskih razloga izbjegao sam decenije. Uz toliki pjevački staž i takvu nesamjerljivu popularnost i omiljenost nije išao i odgovarajući broj diskografskih i komercijalnih ostvarenja.

Nekoliko je razloga koji opravdavaju tu činjenicu. Prije svega Beba Selimović se od samih svojih početaka formirala kao radijski pjevač, kao solista tadašnjeg Radio-Sarajeva. Jednom prilikom mi je rekla da je na početku njene pjevačke radijske karijere bila pomalo i sramota snimati ploče i ići na neke tezge. Drugi razlog je što je Beba veoma brižljivo birala repertoar u kojem nikada nije povlađivala ukusu publike rurarlnih, nego urbanih struktura.

Pred Bebom se gubio dah. A ona je pjevala. Beba je dobro pjevala. Priznajem, kada sam ju prvi put izbliza vidio, zadrht’o sam  “…k’o list na jablanu”, zanijemio, grlo mi se naglo osušilo. Nisam mogao progovoriti. U sebi sam tada pomislio, a i sada, četiri decenije poslije toga prvog susreta, počesto pomislim kako dragi Bog ponekad nekome dadne sve, a nekome samo pomalo. Bebi je dao sve što se jednoj ženi može dati.

Kako je Beba pjevala? Kako danas pjeva? Malo je reći da Beba pjeva. Ona, poput rahmetli Himze Polovine, pjesmu donosi. Evo ovako, kao pregršt vode sa izvora dobrote u vrijeme ćelopeka. Njena je pjesma, zapravo, kao prve kapi infuzije poslije narkoze i poslije sna na vlažnom i zgnječenom jastuku od inleta i od perja…

INTERVJU ZA NEZAVISNE NOVINE

Nikad nisam pjevala u kafani
Datum: 20.10.2008 18:06
Autor: Elma Duvnjak

Već u ranoj mladosti je pokazivala interesovanje za pjevanje, a sa 15 godina postaje solista Radio Sarajeva, prestižne kuće koja je prepoznavala talente. Izeta – Beba Selimović, bosanskohercegovačka interpretatorka sevdalinke, sasvim zasluženo nosi epitet prve dame sevdaha. Kada bi se ponovo rodila, kaže, opet bi odabrala ovaj poziv. U životu joj je najvažnija porodica i u svakodnevici uživa u sitnim kućnim poslovima.
Nikad nisam pjevala u kafani

NN: Koliko vam znači titula prve dame sevdaha?

SELIMOVIĆ: Puno, mada je to postalo profano. Danas se mnoge nazivaju damama, kraljicama sevdaha. Na moju sreću, taj sam epitet dobila prije 40 godina, kada je zaista bilo vrlo teško nekoga prozvati damom. Ja sam imala tu sreću i mislim da je imam i danas.

NN: Uz Vas se vežu i epiteti da ste časno i odgovorno nosili svoju profesiju?

SELIMOVIĆ: Jeste, ja je nosim vrlo odgovorno i zato sebi i ne dozvoljavam da snimam po svaku cijenu, da se krećem bilo gdje. Taj epitet sam dobila svojim radom, svojom pažnjom, sa mnogim odricanjima. To se tako gradi. Mislim da sam jedini solista koji nikad nije zapjevao u kafani. Mene nikada taj novac nije interesirao. Od toga sam čista kao biljur.

NN: Kako je počelo Vaše druženje sa sevdalinkom?

SELIMOVIĆ: Počela sam na sjajnom Radio Sarajevu kao klinka. Sjećam se – bilo nas je 300 kandidata, a primljeno nas je šest. Tek tada smo počeli da se razvijamo kao interpretatori. Sa nama su radili vrlo pismeni, stručni ljudi sa muzičkim akademijama. Oni su odgajali mladi muzički kadar. Bilo je isključivo snimanje sevdalinke, izvorne bosanske pjesme. Nije bilo nikakvog šunda. Takva ozbiljna kuća nije dozvoljavala da jedan pjevač radi i u kafani, mada ja uvažam posao u kafani, onaj ko mora. I to je jedan častan posao. Ali snimati i pjevati, biti solista Radio Sarajeva, nije mogao biti svako.

NN: Kako je moguće da su se takvi kriteriji, načini rada sa mladima vremenom izgubili?

SELIMOVIĆ: To su donijele diskografske privatne kuće. Nema cenzure, niko ne vodi računa o tome. U zlatno vrijeme se tako nije moglo.

NN: Kakvo je Vaše mišljenje o raznim rijaliti projektima, traženju muzičkih zvijezda?

SELIMOVIĆ: Osluškujući glas javnosti, a osoba sam koja prati štampu, općenito medije, mišljenja sam da je ljudima toga više preko glave. Ne gledam takve emisije. Više tu nema ozbiljnosti. Ne dopada mi se.

NN: Nakon niza godina ponovo je aktuelan Ilidžanski festival. Kakav je Vaš komentar?

SELIMOVIĆ: Jako mi je drago što se festival vraća i bilo bi mi drago da se tako nastavi. Prisjetimo se, Ilidžanski festival je bio na jugoslovenskom nivou, svakome je bila čast učestvovati na tako prestižnoj manifestaciji. Treba svi da se borimo da dobije mjesto koje zaslužuje.

NN: S kim Vam je bilo zadovoljstvo sarađivati?

SELIMOVIĆ: Ja sam bila 20 godina ekskluzivac u Beogradu, beogradske estrade. Mogu da se pohvalim da sam izvođač poštovan među svojim kolegama. Sa svima sam radila. Ne mogu nikoga da odvajam. Mi smo bili prijatelji. Uvijek u svakom kolegi sam gledala prijatelja, čovjeka. Jednog umjetnika pored glasa i muzikalnosti koju posjeduje cijenim i po njegovom privatnom životu. Sa svima sam imala i imam izuzetne odnose, poštovanje.

NN: Možete li nam reći ko Vam je dao nadimak Beba?

SELIMOVIĆ: Ja sam u porodici bila najmlađe dijete. Bilo nas je petero. Starija djeca su govorila “mama je rodila bebu” i to je tako ostalo. Jednostavno je ostalo Beba i dobro se osjećam sa takvim nadimkom.

NN: Da li je bilo trenutaka kada ste požalili što se bavite ovom profesijom?

SELIMOVIĆ: Nikada. Kada bih se ponovo rodila opet bih birala ovo mjesto, jer kroz cijelu svoju karijeru sam poštovana, uvažena, cijenjena, a to je velika stvar. Nikada se nisam pitala zašto sam ovo postala. Ovo je posao kojim se morate znati nositi. I u najvećoj slavi vi morate biti vrlo stabilna ličnost. Ovaj posao vam pruža velike mogućnosti, pruža vam da obiđete svijet, steknete mnogo prijatelja, egzistenciju, ali treba znati kako se postaviti, biti čvrst.

NN: Da li ste imali podršku roditelja kada ste počinjali?

SELIMOVIĆ: Moji su roditelji bili sretni kada sam bila primljena. Imala sam priliku slušati nečije izjave poput “branila mi majka, branio mi otac”. Zašto? Moji su bili sretni i ponosni što imaju takvu kćerku koja je gradila ime.

NN: Kako provodite slobodno vrijeme?

SELIMOVIĆ: Ja sam osoba koja je uvijek u pokretu. Mogu vam reći i da nemam slobodnog vremena. Ja sam kreativna. Izuzetno volim i cijenim svoju porodicu i uvijek u mojoj ranoj mladosti vrlo brzo sam postala ime. Vrlo mlada sam se udala, postala majka u dvadesetoj godini. Na prvom mjestu je bila moja porodica i mogu kazati da mi je dobro išao i poslovni i privatni život. Tako je i sada. Nikada nemam slobodnog vremena. Sebi uvijek nađem neki posao. Volim domaćinstvo. Jako volim kuhinju i sve ono što jednu ženu krasi, od uređenja kuće, vrta, bašte, cvijeća. Uvijek sam u nekim poslićima.

NN: Recept za uvijek lijep i elegantan izgled?

SELIMOVIĆ: Godinama nosim istu frizuru. Ne mijenjam ono što mi dobro stoji, a moram priznati da se tako sviđa i mom suprugu. Moje lice dozvoljava da mogu da podignem kosu. I elegancija je urođena. Nosim ono što mi odgovara, ne trčim za modom. Volim da oblačim ono u čemu se dobro osjećam.

NN: Da li ste nekada zatražili pomoć estetskog hirurga?

SELIMOVIĆ: Ne, nikada.

Beba Selimović kada je čula vijest o smrti Mehe Puzića,Safeta isovića

Beba Selimović jedna od najbližih saradnica i bliskih prijateljica Mehe Puzića među prvima je primila tužnu vijest o smrti našeg velikog pjevača.

U momentu kada mi je Mehina supruga Hanka javila ovu tužnu vijest izgubila sam se.

Izuzetno sam potresena i ožalošćena. Izgubila sam jednog prekrasnog kolegu, prijatelja, jedno fino plemenito stvorenje. Kao da sam ostala bez svog najbližeg. Sa Mehom sam radila godinama i nosim divne uspomene. Bila sam uz njega i njegovu porodicu za vrijeme bolesti. čuli smo se svakodnevno odlazila sam i u Odžak. Inače, bliska sam sa njegovom suprugom Hankom i sad poslije Mehine smrti želim biti uz nju kao rođena sestra kazala je Selimović.

Posljednja počast `ocu sevdalinke`, kako ga je nazvala Beba Selimović, prva dama sevdaha.

`Svih ovih 50 godina, koliko sam na muzičkoj sceni, Safet je bio moj vjerni suradnik i prijatelj. Mi se danas opraštamo od velikog čovjeka, opraštamo se od oca sevdaha`, kazala je ona.

Sve o Svdisanju

Sevdisanje.com je muzicka web stranica koja je namijenjena za sve ljubitelje stare dobre muzike.
U vecini obradjujemo Sevdah i stare dobre hitove.
Budite uz nas jer smo i mi uz vas 24 sata cijele godine!!
Sevdisanje.com