Skiby

SEJO PITIĆ, SEVDAH BOEM

Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

Sarajevski pjevač i boem Sejo Pitić rođen je 1946 godine u Sarajevu. Djetinjstvo mu je bilo vezano za Baščaršiju a u Starom gradu desile su se i prve ljubavi, prvi derneci, prva gitara… pjesma. Prvi single Sejo je snimio 1972. godine a pjesma se zvala «Večeras čaše ne žali»
spitic
Kažu, bez sevdaha nema pjesme. Šta je po Vama sevdah?

Najljepša pjesma na svijetu,bez ikakve sumnje.Pjesma koju sam kao dijete zavolio i uvijek pjevao.Danas sam sretan kad kažu da je u ovoj generaciji živih izvođača niko ne pjeva bolje i izvornije od mene.

Često se spominje kara-/ crni-sevdah, kakav je to sevdah?

Ja ne pravim tu podjelu na neki „bijeli“ ili „crni“…sevdah je pjesma naših duša,naših osjećanja,pa kakva su kad prevladala,tako je i pjesma bivala vedrija ili tužnija i po stihovima i po melodiji

Recite nam, iako cijeli život pjevate sevdah, ko je ZA VAS najbolji interpretaor sevdaha?

Ovako : Na 1.mjestu Zaim Imamović,pa opet Zaim,pa opet Zaim…pa Safet Isović,Himzo Polovina…

Kakva je situacija danas sa izvođenjem sevdaha na estradi, ima li sevdah podmlatka?

Sticajem okolnosti,zadnjih godina sam domaćin večeri sevdaha u „Kući sevdaha“ na Baščaršiji.Puno mladih je nastupilo i puno ih zaslužuje visoke ocjene. Azra Husarkić iz Tuzle-16 godina ima,a pjeva „kao velika“,Alma Subašić iz Konjica,Lejla Čaušević i Ibro Bublin iz Sarajeva su nasljednici Zehre Deović i Safeta Isovića…Ima,ima ko pjevati sevdalinku i sutra i prekosutra.

Sjećanja na Ilidžu ne blijede. Možete li čitaocima reći, postoje li danas estradna ekskluzivna mjesta održavanja sevdaha, održavanje natjecanja izvođača sevdaha, sjećanje na nekoga..? 

Na Ilidži,na festivalu „Ilidža“ koji je ove godine opet obnovljen doživio sam velike radosti.1983. sam pobijedio s pjesmom Joze Penave „Pun je,puncat,noćas mjesec“,a 1980. je „Plava žena-Topla zima“ bila 9-plasirana,ali je kasnije postala najveći hit svih vremena,sa milionskim tiražem i sad se još sluša i pjeva.
U BiH i sad ima festivala za mlade.Evo – bilo je i na „Ilidži 2012“,a imaju festivali u Srebreniku,na tvrđavi Vranduk,u Bihaću,Velikoj Kladuši…Neće sevdah tako lahko nestati.

Prije se sevdah pjevao na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, bio je to ipak veliki prostor, danas je situacija nešto drugačija. Koliko drugačija? Nisu li izvođači prisiljeni da odlaze van svojih granica?

Pjeva se sevdah i sad na cijelom tom području.Najposjećeniji koncerti u Zagrebu i Beogradu i ove godine su „Večeri sevdaha“ s našim pjevačima.U Beogradu je Merima Njegomir nedavno objavil dupli cd sa sevdalinkama,a svaki srbijanski pjevač ih pjeva.TV Crne Gore ima svaki dan u programu predivne sevdalinke.Nažalost,u Sarajevu i BiH nema tv-emisija za sevdah,što je paradoksalna tuga.

Koji izvođači sevdaha su danas ZA VAS najtraženiji, a koji najuspjšeniji?

Ne znam … malo smo ukupno traženi na koncertima komercijalne vrste.Uspješni su svi koji su učili sevdah pjevati kako treba,sa stručnjacima…Volim Hasibu Agić,Hanka Paldum je nedostižna,Nedžad salković,dobara je-odličan Muhamed Mujkanović,pa Asim Brkan,Esad Kovačević…

Ko nam danas piše pjesme /sevdalinke i koliko su one uspješne?

E,tu smo najtanji…Nema autora kao što je bio rahm.Safet Kafedžić ili Jozo Penava,Zaima Imamović,da ne spominjempjesnike Šantića i Bašagića.Zato je najbolje da se držimo tih provjerenih,a manje eksperimentišemo s novim autorima.Novi autori nek pišu pjesme u novom duhu,a sevdah bek ostane originalan.

U Sarajevu postoji ‘Kuća sevdaha’. Kakvo je to mjesto, jeste li pjevali, ako niste, planirate li pjevati?

Takvih mjesta treba što više.>Toje muzej koji čuva uspomene,a ujedno i kuća u kojoj se pjeva,svira,sevdiše kao nekad,uz najbolje sadašnje i buduće izvođače-Ko god odakle dođe u Sarajevo MORA doći u KUĆU SEVDAHA.Ja tu često pjevam,za svoju i sve dobre sevdalijske duše,pa bujrum.

Da li biste došli i na poziv ‘Večeri sevdaha’ da se održavaju recimo u inostranstvu?

Bezbeli,jer toga što više treba našim ljudima vani,da ne zaborave Bosnu,Hercegovinu i našu najljepšu pjesmu na svijetu

Na kraju, otkrijte nam naziv sevdalinke koju ste zadnji put otpjevali?

Ne daj bože da je zadnja… Ma,ko će se sjetiti ? Pa,.ja znam na hiljade pjesama. U Beogradu je jedom bilo takmičenje – Cune i ja smo pjevali ko zna više i ja sam pobijedio. Evo,sad pjevam s legendarnim pjesnikom Abdulahom Sidranom na njegovim programima u Kamernom teatru u Sarajevu i neku noć sam otpjevao jednu koju sam tek našao u knjizi Hamida Dizdara. Kaže Sidran – nikad je nije čuo. Nisam ni ja – velim.

Eto, to je Sejo Pitić. Nema ovakvih još mnogo…

Preuzeto sa: camo.ch
Autor: Hamdo Čamo

sejo-p

– Kad se sada sjetim toga moram kazati onu staru «kao da je jučer bilo» a Boga mi prošlo je puno vremena, puno je Miljacke proteklo od tada. Vrijeme leti kao ptica. Pjesmu je napisao legendarni Ismet Alajbegović Šerbo na tekst Hilme Mujića a izdavač je bio «Beograd disk». To su neke osnovne informacije o mojoj prvoj pjesmi. – počinje svoju priču Sejo.

Svirao si pjevao godinama širom bivše nam države ali se prekretnica u desila 1980. godine, prekretnica i u karijeri i u životu?

– Taman tako, dobro si obaviješten. Pjevao sam u Gradcu sa Duškom Kulišem kad jednu noć ko grom iz vedra neba banu Muradif Brkić. Ljeto, sunce , more. Spremao se festival «Ilidža» a meni Mufat kaže: “Imam za tebe pjesmu «boli glava» a i Mijat Božović autor mi je rekao da je samo ti možeš otpjevati».

Čuo sam da te Mufta ipak morao ubjeđivati i to tri dana da je snimiš? Istina ili….?

– Hahahahah ma jašta je nego istina mada sam ga i ja malo zezao. Rekao sam mu «Bolan Mufta đe će biti topla zima nemoj me za*ebavati, hahahahah». Mrzio sam festivale, znao sam šta se i kako radi na njima ali sam pristao. Mufta je stari estradni lisac, «izmislio» je Hanku Paldum. Zna šta radi. Taman tako. Bio je neviđeno uporan i snimim ja pjesmu kod Nikole Borote Radovana. Nakon snimanja odemo Mufat i ja u kafanu «Lisac» a Borota ostao da miksa pjesmu. Bilo je pet ujutro, a meni Mufat priča kako je to doba dana kada nastaju hitovi i garantuje da će se pjesma pjevati i kada nas ne bude. I bio je u pravu. «Topla zima» je pjesmurina koja će se pjevati do sudnjega dana.

Ipak imao si problema sa žirijem?

– Ma jašta sam. Nisu htjeli da pjesmu prime na festival, Mufta im govorio da je pjesma hit al` džaba bilo. Nisu željeli da čuju. Ipak je pobijedio Muftin autoritet.

Pjesma je zauzela 9. mjesto ali je kasnije bilo priče da su ti prvu nagradu oteli «žestoki momci»?

– Tačno. Kada je bilo glasanje publike neki momci su štimali glasove, ali to sada i nije važno. Ko osim moje pamti druge pjesme sa tog festivala. «Zima» i danas traje, prodala se u preko 800.000 primjeraka. Na osnovu nje tri sam godine živio u Beogradu u hotelu «Union». Kada bi došao na Skadarliju muzičari bi prekidali svirku i pozdravljali se sa mnom.

sejop

Ti držiš još jedan rekord o kome se malo zna…?

– Tačno. Samo si ti jednom davno pisao o tome i evo sada za Doznajemo.com. Hvala i tebi i redakciji što podsjećate na te dane. Prije puno «hiljada» godina pjevao sam u Beogradu 24 sata bez prekida. Komotno za «Ginisa» ali niko od nas tada nije vodio računa o tome.

Mrziš festivale ali ipak imaš pobjedu na «Ilidži» nakon «Zime»?

– Znam da imam ali ne volim ih. Tačno je da sam 1983. pobjedio sa pjesmom Joze Penave «Pun je puncat noćas mjesec». Vraćen sam na bis nekoliko puta. Ima i anegdota, odem ja u svlačionicu da se presvučem da sa rajom sjednem. Kontam nema nagrada. Kad iznenada upade ko diverzant Zoka Kapetanović i dere se: «Hajd` na binu šampion si večeres»

Bogata karijera, bezbroj pjesama, sevdalinki…. al ipak je «Zima» tvoja kruna?

– Jeste. I neka je. Kad se samo sjetim koliko je frke bio oko nje, prvo da je snimim pa poslije oko žirija pa mi ukrali prvu nagradu publike pa svašta nešto vala je i zaslužila da bude evergrin. Nema derneka a da je maldi momci ne pjevaju, kolege na svojim nastupima. Doživjela je duboku starost ali se ta «starica» još ne da. Živi, živjela mi još puno godina.

Preuzeto sa: Doznajemo.com
Razgovarao: Admir Fole BEGANOVIĆ