Skiby

NADIR GARČEVIĆ – Slavuj sa Vrbasa

Decrease Font Size Increase Font Size Text Size Print This Page

nadir1U neko davno doba kojeg više nema, u jednom lijepom gradu kojeg također više takvog nema, u jednom prostoru, u ulicama od džamija Ferhadije, pa prema Arnaudiji, potom, malkice uzbrdo, na Pobrđe, do Taline džamije, pa preko brda do Pućila, Šibova i sve dalje, rodila se jedna cijela generacija nadahnuta u poju ptica, žuboru Suturlije i Vrbasa i zvukovima i ljepoti krajolika….
Još od malena sastajali smo se na svojim zelenama, brdašcima, samo nama znanim uvalama kraj rijeka i potoka , i starine “Kastela”, opijeni pričama iz prošlosti o Safikadi i ljubavi, romnatičnom dobu serenada i lijepe muzike, „ćukali“ smo na svojim gitarama, prebirali žice i svirali u to vrijeme jedni drugima, ko je šta znao i naučio. Nije bilo puno gitara, a svi smo htjeli “udarati” po njima i lijepim pjesmama i dodvoravati se prekrasnim curama iz komšiluka…
Tako se živjelo i odrastalo u to vrijeme, a od početnih samoukih svirača iz mnogobrojnih familija,
Kapidžić, Tufekćić, Jakupović, Delalić, Garćević, Memišević, Kozaragić, i drugih, kasnije se iz tog velikog muzičkog klupka, pojavio niz talentiranih muzičara, koji su u svom vremenu ostavili svijetle tragove u muzičkom životu Banjaluke, a jedan od njih je; NADIR GARĆEVIĆ.
Na ponovnom i ko zna kojem našem susretu, utonuli smo u svoje priče i sjećanja, i tako nastade valjda i prvi intervju sa njim. Jer on ne voli da priča i teško je izvući riječi od njega, kada ga nešto pitaš, radije će ti zapjevati, a uz njegov specifični glas i zvuk gitare, vrlo brzo ćeš zaboraviti šta si ga pitao i prepustiti se ljepoti pjesme…

Takav je bio i ostao Nadir Garčevic, specifičan i autentičan u svom stilu, “gitara i raja” , i to je sve, i evo prilike da ga malo bolje upoznamo.
Prvi susret sa gitarom Nadir Garčević imao je još kao dijete sa samo sedam godina i to zahvaljujući činjenici da je njegov rođak, inace u to vrijeme poznati banjalučki harmonikaš, Muharem Delalić, bio i umjetnički stolar, koji je izrađivao razne predmete od drveta, pa je tako čuvši za silnu želju svog malog rođaka, izradio mu drvenu gitaru bez pragova, neka se eto mali Nadir lijepo igra. Ali svi smo se prevarili, to njemu nije bila igračka, toliko je silno zavolio tu gitaru i tih šest žica, da je sa njom i spavao i više nije se odvajao od nje.
Jednog dana, ugledao ga je poznati očni ljekar, dr. Sefić, koji je u tom dječaku prepoznao veliki muzički talent, a i sam je nekad svirao gitaru Svakodnevne dužnosti ljekara, učinile su da je njegova zaboravljena gitara, ležala negdje na tavanu kuće, i tako je prva prava gitara došla u Nadirove ruke.
Njegovoj sreći nije bilo kraja, svirao je neumorno iskazivajući svoj talent i lijep glas.
Sa samo 13 godina počinje stvarati bendove, prvo sa akustičnim gitarama, pa kasnije na ručno pravljenim električnim gitarama i pojačalima. Bilo je to i ono čudno vrijeme stvaranja muzičkih grupa preko noći, promjene ritma i muzičkog zvuka i prodora strane muzike na naše podneblje.

nadir6
Gotovo pune tri godine Nadir svira u takvim bendovima, a 1970. formira grupu “TNT”, od koje je kasnije nastao bend,”Kiklop” koji su ostavili traga na tadanjoj Banjalučkoj blues-rock sceni.
Bend “Kiklop”, brzo je privukao je veći broj poklonika njihovog muziciranja, jer su bili puno progresivniji od tadašnjih grupa koje su svirali Bitlse, Bee gees-e, i tu “mlaku” muziku, dok Nadirov bend svira muziku; Deep purple, R.Stounse, Hendrixa, Mauntin, itd.
I sve je to trajalo godinama, u duhu vremena u kom se živjelo,u amaterskom zanosu i želji da se muzikom upozna cijeli svijet.
Prva muzička prekretnica dešava se 1976. godine kada Nadir dobija prvi profesionalni angažman. Bio je to svojevrstan događaj i pomalo presedan da jedan tako mlad muzičar, bebastog lica, svira u tada poznatom i čuvenom hotelu “Palas”, jedinom koji je imao otvoren noćni bar sa programom i živom muzikom, gdje su svirale sve najpoznatije banjalučke muzičke zvijezde tog vremena. Taj ugovor na godinu dana, zapisao je Nadirov životni put. I dalje mu je blues i rock na srcu, sevdah u duši, ali u profesionalnom angažmanu mijenja stil svirke na; jazz i evergreen. Poslije isteka ugovora u hotelu, “Palas”, sad već kao poznat muzičar, svira neko vrijeme po poznatim banjalučkim restoranima i po okolnim gradovima.

Slijedi odlazak u Austriju, Italiju i Njemačku gdje u toku pet godina svira po poznatim skijaškim centrima i disko klubovima.Vrača se sa tog putešejstva sa ogromnim muzičkim iskustvom i dobija angažman u bendu Ane Bekute, tada veoma popularne mlade pjevačice koju prati na svim njenim estradnim nastupima pune dvije godine, kao i druge poznate zvijezde tog doba. Vremena za odmor i predah Nadir nema, puno novih angažmana, sa mnogo grupa,u mnogim gradovima i državama i dolazi godina 1992.
Nadir odlazi u Njemačku, i pet godina svira u grupi,”Zlatni ljiljani”, i grupi “Bosanski lonac”, nastupajući po diskotekama i prateći sve poznate pjevače iz BiH.

nadir
Godine 1997. dolazi u Sanski Most , svira u kafani “Čićak”, tu ostaje tri godine, a kako sam kaže, sudbina me dovodi u Dansku, a potom u Švedsku. I tu se konačno skrasio sa svojom životnom saputnicom, tu je ponovo zajedno sa svojom rajom,sa dragim Banjalučanima i mnogim muzičarima.
U samom početku bio je to bend, “Nadir & Kona” da bi sada u svojoj punoj muzičkoj zrelosti, okrenuo još jedan list svog blistavog muzičkog puta i postao ono isto što je oduvijek i bio i kako je i počeo; “One man bend”.
Sada sa novom opremom nastupa sam, a poznavanje gotovo svih stilova muzike, bluz,džez, rock, pop, španske i grčke muzike, naše domaće zabavne i narodne muzike, folka i sevdaha, pomoglo mu je da stvori izuzetno bogat repertoar sa kojim zabavlja publiku svih uzrasta u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj i svugdje gdje treba. I svi su zadovoljni na njegovim svirkama, jer kako oni kažu, Nadir za svakog od nas po jednu pjesmu ima….
A u svojoj svakodnevnici, Nadir je najviše u svom skromnom studiju sa svojom opremom na kojoj neumorno radi. Malo je poznato da je autor posebne instrumentalne muzike sa neobičnim nazivima,”Kastel”,”Vrbas”, “Odlazak” i još mnoge druge, gdje on prebirući po onih šest žica sa početka priče, iskazuje svoju ljubav za rodnim gradom, svoja siječanja radosti i tuge i sve svoje boli, za svoju dušu i za sve Banjalučane, ma gdje bili, i sve je to poklonio svima koji muziku vole, na stranici; http://www.sevdisanje.com
Nadam se da čete i vi jednom, Nadira negdje sresti i uživati u njegovoj muzici i pjesmi, koja nas sa ovih prostora za trenutak vrati tamo gdje smo nekad bili….

tekst i foto;
Muharem Sitnica-Sića