Starine

KOZIJA ĆUPRIJA:

Na samo tri kilometra od grada nalazi se jedan od najslikovitijih mostova na Miljacki pod imenom Kozija ćuprija.
Most je nekad bio vrlo značajan jer je preko Sarajeva, Prače i Goražda povezivao Bosnu sa ostatkom
Osmanskog Carstva. Zahvaljujući nedostatku historijskih činjenica postoje samo nagađanja kada je
i kako sagrađen ovaj most, tako da niko ne može reći nešto konkretno o ovom mostu. Postoji niz
legendi koje pripovjedaju o njegovom nastanku ali je svakako najinteresantnija ona da je most
izgradio neki siromašni pastir Meho, čija je koza kopkajući zemlju na mjestu budućeg mosta
pronašla ćup sa zlatom, koji je siromašnom pastiru omogućio odlazak u Carigrad. Tamo se školovao
i postao paša pa je zato po povratku u Bosnu dao izgraditi most pod imenom Kozija ćuprija.
Mjesto za gradnju mosta je pažljivo odabrano. Posjetitelj prvo uoči veliki, približno polukružni svod
nad koritom rijeke i dva džinovska oka na njegovim čeonim zidovima, u bijelom sarajevskom
krečnjaku. Prosječna širina mosta je oko 4,75 m, iako ima znatnih odstupanja, naročito na dijelu
bližem lijevoj obali. Staza na mostu je bila kaldrmisana, pa je kaldrma obnovljena pri posljednjim
radovima na mostu. Širina mosta i staze, za čitav aršin veća od mostarskog mosta, govori o
intenzitetu prometa na pojedinim komunikacijama kao faktoru pri dimenzioniranju širine mostova,
a to će se odraziti kao znatna širina i kod nekih manjih mostova, odnosno kao manja širina nekih
koji inače po dužini spadaju u najveće.

INAT KUĆA:

U Bosni postoji tipičan epitet za ljude koji su prilično tvrdoglavi i koji ne staju u nakanama dok ne istjeraju ono što su naumili.
Takvi ljudi su tersovi i taj je pojam prilično težak za objasniti nekome ko nije Bosanac, ali kad bilo
kojem posjetitelju ispričate priču o Inat kući, vjerujte, odmah će shvatiti pojam ters u svim njegovim
značenjima. Jedan takav ters insan (čovjek) bio je neki Benderlija koji je stanovao u skromnoj kući
na obali Miljacke. I upravo na tom mjestu trebalo je graditi monumentalnu Vijećnicu. Ters
Benderlija je rekao “ne” kada je trebalo rušiti njegovu kuću. Niko ga nije mogao ubjediti, pa čak ni
poveća svota namjenjena za odštetu. Njegova nepopustljivost odvela ga je i u zatvor, a kako kaže
legenda, nakon teških batinjanja pristao je na selidbu ali pod uvjetom da mu se cijela kuća prenese
na drugu stranu Miljacke. Rekao je da iz inata ne želi pristati ni na što drugo. I eto, otuda ime Inat
kuća. Ipak ters je istjerao svoje. Kuća i dan danas stoji sa druge strane Miljacke odmah do Šeher
Ćehajine ćuprije. Na njoj stoji samo natpis Inat kuća a danas je pretvorena u ekskluzivan restoran.

RIMSKI MOST:

Ako Kozju ćupriju u simboličkim relacijama smatramo istočnom, onda je Rimski most dakako
zapadna kapija Sarajeva. Most pripada graditeljskom nasljeđu osmanskog perioda, a građen je
između 1530. i 1550. godine. Za njega je karakteristično da nije trpio oštećenja i da je do dana
današnjeg sačuvao svoj izvorni izgled. Budući da je u toku gradnje korišteno kamenje koje je
ornamentisano u rimskom periodu most se danas u narodu naziva “Rimski most”.

DESPIĆA KUĆA:

Kuća je smještena na uglu Ulica Despićeve i Obale Kulina bana a predstavlja jedan od rijetkih očuvanih stambenih objekata bogatijih pravoslavnih trgovačkih porodica koji datira iz osmanskog perioda. Nalazi se u okviru kulturno-historijskog jezgra Baščaršije, na prostoru koji je nekada bio poznat pod nazivom Latinluk.
Za ovu se stambenu zgradu također vežu i počeci organizovanog pozorišnog života u
Sarajevu kakav do tada nije bio poznat. Kuća je građena u tri različita perioda i izvanredan je
primjer razvoja arhitekture na ovim prostorima uopće. Naime, objekat je očigledno nastao kao
rezultat spajanja dva postojeća objekta, nadogradnjom, te adaptacijom. Porodica Despić je svoju
kuću poklonila Muzeju Sarajeva, s namjenom da bude muzejski objekat, koji je dugo vremena bio
zatvoren, a kao depadans Muzeja Grada Sarajeva otvoren je u novembru 2001. godine. Sav
namještaj i predmeti koji čine njenu muzeološku postavku su sačuvani, tako da se u najskorije
vrijeme može realno očekivati da ovaj depandans Muzeja Sarajeva bude ne samo otvoren, već i
muzeološki prezentiran u punom sjaju.

LATINSKA ĆUPRIJA

Most se prvi put pominje 1541. godine i to kao drvena tvorevina nastala zahvaljujući saraču Huseinu. Poslije poplave Miljacke
1565. godine, upravitelj Rustem-pašinog vakufa, Ajni Ali-beg umjesto drvenog sagradio je kameni
most, koji je zbog blizine kvarta Latinluka dobio ime Latinska ćuprija. Godine 1791. most je opet
zbog poplave gotovo uništen a obnovio ga je hadži Abdulah Beri-beg. Preko ulice, nasuprot mostu,
28. juna 1914. godine Gavrilo Princip kada je upucao austrougarskog prijestolonasljednika
Ferdinanda i njegovu trudnu ženu Sofiju, Sarajevo i ovaj most su dugo u svijetu bilo poznati jedino
ili uglavnom po ovom atentatu.

SVRZINA KUĆA:

Ovaj izvanredan primjer bogate begovske kuće nalazi se u Glođinoj ulici. Kao i svaki stambeni
objekat, i Svrzina kuća je opasana zidom, odvojena od svijeta tek toliko da sačuva udobnost
privatnog i porodičnog života, ali opet tako otvorena prema svijetu, jer je sa druge strane bila
prostrana bašča sa širokom pogledom na grad. Gradnja ovog, nekad udobnog doma počela je u
XVIII stoljeću. Avlija koja ju je okruživala bila je podjeljena na mušku i žensku, a pored toga,
neizostavni su bili haremluk, selamluk, halvati, magaze, čardaci. Kuća je zahvaljujući velikom trudu
i naporima sačuvana, i danas je možemo posjetiti kao depadans Muzeja Grada Sarajeva.