Pjesme o Banjaluci

 

01. OTKAKO JE BANJA LUKA POSTALA
Otkako je Banja Luka postala,
aman, aman, postala
nije ljepsa udovica ostala,
aman, aman, ostala.
Nego sto je Dzafer-bega kaduna,
aman, aman, kaduna
nju mi prosi sarajevski kadija,
aman, aman, kadija.
Nece ona sarajevskog kadiju,
aman, aman, kadiju
ona hoce banjaluckog bekriju,
aman, aman, bekriju.

03. PUT PUTUJE LATIFAGA
Put putuje Latifaga
sa jaranom Sulejmanom:
– Moj jarane, Sulejmane,
je l’ ti zao Banjaluke?
Banjaluckih teferica,
kraj Vrbasa aksamluka?
I tekije Maglajlica,
Kul-mahale Dervisica,
i Pobrdja Djumisica?
Lijepe Fate Atlagica?

05. UMIHANA HADZI JUSUFOVA
Umihana hadzi Jusufova
na Vrbasu djugum ostavila
na djugumu fesic s dukatima;
jemeniju na vrhu svezala,
a papuce k vodi okrenula
da svak misli da se utopila.
Sva gospoda k vodi dolazila,
niko ne smje u Vrbas skociti
osim jednog deli Ibrahima.
Kad se nesto iza grma javlja:
– Ne budali, deli Ibrahime,
nisam bolan, u Vrbas skocila
vec sam bijelo lice umivala
da ga ljubi deli Ibrahime.

07. SANAK ZASPALA
Sanak zaspala Ajka hanuma
u Banjoj Luci, na desnoj ruci,
ter mi dozivlje Kumru robinju;
– Dojdi mi brze, Kumro robinjo,
cini mi cine, Kumro robinjo,
Da mi moj beze do zore dojde.
Cine joj cini Kumra robinja.
Omrce beze u Banjoj Luci,
U Banjoj Luci, Ajki na ruci.

09. BANJALUKO, VATROM IZGORJELA
Banjaluko, vatrom izgorjela
U tebi me cura zanijela.
Zanijela, garavim ocima
Bijelim licem i mednim ustima.
Mila majko, kad bi moja bila
Moja bi se zelja ispunila.
Mila majko, dovescu je sebi,
Bice mila i meni i tebi.

11. BANJA LUKO I RAVNINE TVOJE
Banja Luko i ravnine tvoje,
u tebi su crne oci moje.
U tebi je beg-Emina mlada
pa se sece ispod bila grada.
Gledao je valija sa grada:
a bogati, beg-Emina mlada,
bi li meni virna ljuba bila?
Steracu ti crvenu kadifu,
sipacu ti biser i dukate!
-A bogami, valijo iz grada,
nebi tebi virna ljuba bila,
ja imadem agu Omeragu.
U Omera sargija tambura,
kad god svira u srce me dira.
Volim s Omom po gori hoditi,
neg’ s valijom u dvoru siditi!

13. DJEVOJKA VICE S VISOKA BRDA
Djevojka vice s visoka brda,
s visoka brda, aman, aman,
iz tanka grla.
Moze li biti ptica bez gore,
ptica bez gore, aman, aman,
riba bez vode.
I Banjaluka bez kadiluka,
i ja djevojka, aman, aman,
bez asikluka.

15. LEPTIRICI MALI, SARENIJEH KRILA
Leptirici mali, sarenijeh krila,
da l’ je koja cura na Vrbasu bila?
Sinoc jedna bila, s ibrikom u ruci,
djule zalivala, dragoga cekala.
U bastici njenoj, sazrilo je voce,
al’ je ljubav mori, pa ne zna sta hoce.
Leptirici mali, sarenijeh krila,
to je moja draga, na Vrbasu bila.

17. PORUCUJE PRIDOR KAPETANE
Banjaluko i ravnine tvoje,
ja izgubih crne oci moje
gledajuci niz ravnine tvoje,
gdje se secu bezi banjalucki;
pred njima je Pridor-kapetane!
On izgubi srmom vezen jagluk,
u jagluku hiljadu dukata.
Nasla mu ga Begza Himzagina.
Porucuje Pridor-kapetane
da mu Begza vezen jagluk vrati
i u njemu hiljadu dukata.
Odgovara Begza Himzagina:
– Srce, duso, Pridor-kapetane,
jagluk cu ti u ruhu donijeti,
a dukate pod bijelim vratom.

19. VOZILA SE PO VRBASU LADJA
Vozila se, sevdeli, vozila se, Zumro,
po Vrbasu ladja, po Vrbasu ladja.
Sva je ladja, sevdeli, sva je ladja, Zumro,
srebrom okovana, srebrom okovana.
Vesla su joj, sevdeli, vesla su joj, Zumro,
sva od suhog zlata, sva od suhog zlata.
U njoj sjedi, sevdeli, u njoj sjedi, Zumro,
devet djevojaka, devet djevojaka.
I deseti, sevdeli, i deseti, Zumro,
Mujo skeledzija, Mujo skeledzija.

21. U SEHERU, KRAJ BISTRA VRBASA
U Seheru, kraj bistra Vrbasa,
setala se, aman, lijepa Almasa.
Ja, kakva je u pojasu svome,
sav se Seher, aman, ponosi sa njome.
Oj, Almaso, mladosti ti tvoje,
budi moja, aman, ukrasi mi dvore.
Ja cu tebi sevdah pokloniti,
ti ces meni, aman, sina darivati.

23. VRBAS VODO, STO SE KUNES KRIVO
Vrbas vodo, sto se kunes krivo,
sto se kunes krivo,
da je mene obljubio dragi,
obljubio, pa me ostavio.
A sto tako, sto se kunes krivo,
sto se kunes krivo,
ja sam sinoc sa dragim stajala,
sa dragim stajala
i u tvome sumu uzivala.

25. STONO JECI SEHER BANJALUKA
Stono jeci seher Banjaluka?
Udaje se pasina unuka
cak u Stambol za careva sina.
Kad je posla kita i svatovi,
mudro pasa Fatu svjetovase:
O, Fatima, draga kceri moja,
kada budes na pomol Stambolu,
pusti dibu konju do kopita,
pusti duvak konju do strmasca.
Gledace te sva careva vojska
i sam care sa divana svoga,
a carica kroz drago kamenje,
sultanija kroz mrezu bisera,
Luda Fata mudar sjet primila.
Kad je bila na pomol Stambolu,
spusti dibu konju do kopita,
puli duvak konju do strmasca,
Gledala je sva careva vojska
i sam care sa divana svoga,
a carica kroz drago kamenje,
sultanija kroz mrezu bisera.
Kad je bila blizu bijelog dvora,
sidje care sa divana svoga,
uze zlato za bijelu ruku,
uvede je u svoje saraje,
i za se je nicah ucinio,
a sinu je bio isprosio.

27. TRI KATMERA
Haj, kolika je hazbu hajat
jalija, jalija,
haj, jos je veca u mog dragog
avlija, avlija.
U avliji lijepa Djula,
majkina, majkina,
u ruci joj od biljura
mastrafa, mastrafa.
U mastrafi tri cvijeta
katmera, katmera,
svaki cvijet za po jednog
dilbera, dilbera.
Kad zapjeva misli
na jednoga, jednoga,
na jednoga,
na Aliju svoga.

29. ZELENA RIJEKA
Ona je bila zena,
sto se za mene rodi,
ona je bila njezna,
kao list na vodi.
Godine duge su prosle,
umoran vracam se tebi,
da gledam obale tvoje,
i sanjam o njoj.
Zelena rijeko, sumi
kao prije kad bila je tu.
Zelena rijeko sumi,
bar me maao sjeti na nju.
Ti me primi na obale svoje,
gdje smo s tobom bili nas dvoje,
kad si postala dio nas
zelena rijeko.
Ti me vodi u druga jutra,
da ja trazim to nase sutra,
ti mi pricaj, pricaj o njoj,
zelena rijeko.

31. SEHER GRADE, BANJALUKO MILA
Seher grade, Banjaluko mila,
cijelu Bosnu ti si zadivila
svojom pjesmom i lijepim sevdahom,
asiklukom pa i rahatlukom.
Svud se pjesme o tebi pjevaju
u tebi je lijepo ko u raju,
zelenilom svud si opasana,
i sarenim ruhom prosarana.
Banjaluko, sva goris u sjaju,
kao draga u mom zagrljaju,
uvjek gori, nikad se ne gasi
i pjevaj nam o lijepoj Almasi.

33. SINJE MORE I DUBINE TVOJE
Sinje more i dubine tvoje,
Banja Luko i ravnine tvoje,
Odose mi crne oci moje,
Gledajuci niz ravnine tvoje,
Kud se secu momci banjalucki,
Kako koji bijel’ koporan kroji,
Vid’ mog dragog, vidi mu jordama,
Od jordama ne gleda jarana!

35. PODIGLI SE GERZI HISECANI
Podigli se gerzi Hisecani,
na ‘nu stranu u Kazanferiji,
Kadenici mula Dizdarevoj.
Kadenice doma ne bijase,
u mahali urnek pocinjala.
Puno zica kano Djumisica,
puno grana kano i Cejvana
i raleka kano pasaleka.

37. MENE DRAGI OSTAVIO
Mene dragi ostavio,
A ja hajem i ne hajem,
Vec se hocu da udajem.
Na Hiseta ponosita,
Dje se nose dugi curci,
Dugi curci i fermeni,
I niz prsa zlatna puca,
Nek’ dusman’ma srce puca!
Niz caksire zlatne kopce,
Nek’ dusman’ma oci skoce!

39. SVUKUD KISA, PO HISETIM’ SUSA
Svukud kisa, po Hisetim’ susa,
Tamo mi je i srce i dusa.
Svukud blato, po Hisetim’ zlato.
Kud god podji u Gradisku dodji.
Banja Luci dodji, na Hiseta dodji!

41. GORNJI SEHER
Banja Luko i ravnine tvoje,
U tebi su starine moje.
U tebi je beg Emina mlada,
pa se sece ispod bila grada.
“A Boga ti, beg Emina mlada,
bi li meni virna ljuba bila?
Sterat cu ti crvenu kadifu,
sipat cu ti biser i dukate!”
“A Boga mi valija iz grada,
ne bih tebi virna ljuba bila!
Ja imadem agu Omer-agu,
u Omera sargija tambura,
kad god svirne u srce me dirne!
Volim s Omerom po gori hoditi,
neg’ s tobom u dvoru siditi!”

43. KAD OPAZI KARAPROHIC IBRO
Kad opazi Karaprohic Ibro
Da se Naza s dusom rastavila,
Ciknu Ibro k’o guja ljuta,
Trze noze od mukadem pasa,
Pa udari sebe u srdasce,
Kako se je lahko udario,
Na nozu je srce izvadio:
“Kada nije moje Bisernaze,
Neka nije ni njezinog Ibre!”

44. SAMO TEBE NIKADA BANJALUKO
Sakib Jakupovic & Kemal Handan

Godine su prošle, ne prolaze noći,
Prebolio nisam, nikad neću moći…
Još i noćas lutam, bol me ista prati,
ona za to ne zna, nikad neće znati.

Sto noći sam probdio, mnogo bola prebolio.
Samo tebe nikada moja muko!
Sto noći sam probdio, Mnogo bola prebolio,
Samo tebe nikada, Banjaluko

Pamtim bolne noći, jos bolnija jutra.
Bolan bio juče, bolan biću sutra.
Lutanje po svijetu već predugo traje,
Srce za njom pati – još se ne predaje.

46. BANJA LUKA

  S` vrha Šehitluka, zidina Kastela
u srce me rani zelena strijela  

Čuvam te u srcu, nosim te u duši
pjevam samo tebi mojoj Banjaluci  

I hiljade snova, može da se sruši
ali nikad neces ti u mojoj dusi  

Čuvam te u srcu, nosim te u duši
pjevam samo tebi, mojoj Banjaluci

 

 

 

02. KOLO IGRA U GAZANFERIJI
Kolo igra u Gazanferiji,
kolovodja Maglajlica Hata.
Do podne je kolo preigrala,
a od podne jade zadavala.
Izgubila sitnu hamajliju,
a nadje je Kujundzicu Smajo
pa je daje pobri Ahmet-agi:
– De, pogledaj sta u njojzi pise!
Cim je Hata Maglaj primamila,
Ozenjeno i neozenjeno?
Ozenjeno zene ostavilo,
nezenjeno pamet izgubilo!

04. VRBAS VODO STO SE CESTO MUTIS
Vrbas vodo sto se cesto mutis
Ah, moj dragi sto se na me ljutis
Sto sam drugog okom pogledala
Ako sam ga okom pogledala
Ja ga nisam srcem sevdisala.

06. BANJA LUKO, NA KRAJINI HVALA
Banja Luko, na Krajini hvala
Niko ne zna nicijega hala
Ikindija – stize haberdzija
Utopi se Mujo Celebija
Na Vrbasu hata kupajuci
Na carsiji usred Banjaluke
Njega zali i staro i mlado
A najvise ostarjela majka.
OJ, VRBASU, VODO HLADNA
Oj, Vrbasu, vodo hladna
Odnesi mi jade moje.
Odnesi ih mojoj dragoj,
Mojoj dragoj pod pendzere
Nek’ ih draga razabere,
Nek’ ih meni i ne vraca.

08. NE CUDIM SE MRAKU NI OBLAKU
Haj, ne cudim se mraku ni oblaku,
Haj, nit’ Vrbasu sto se cesto muti.
Haj, vec mom dragom, sto se na me ljuti,
Haj, da je scega ne bih ni zalila.
Haj, sto sam samo drugog pogledala,
Haj, ako sam ga okom pogledala,
Haj, ja ga nisam srcem sevdisala,
Haj, sevdisala ni begenisala.

10. KO SE ONO BRIJEGOM SECE
Ko se ono brijegom sece, haj, vaj,
Ko li ono bi, haj, vaj.
Ko li ono bi.
Ja sam ona iz Sehera, haj, vaj,
Suljagina kci, haj, vaj,
Suljagina kci.
Imala sam sedam asik, haj, vaj,
I malo mi bi, haj, vaj,
I malo mi bi.
A kad dodje Smail-beze, haj, vaj,
I dosta mi bi, haj, vaj,
I dosta mi bi.
Na glavi mu crven fesic,
od tri dukata;
na njemu je mor-dolama,
duga do zemlje;
Sevli stasa, tanka pasa,
soja gospodskog!

12. KRAJ VRBASA SJEDI MOMCE
Kraj Vrbasa sjedi momce
ceka djevojce, aman djevojce.
Haj, vjetric piri, dunja miri,
noc je kao dan.
Haj, mlado momce, cekajuci
aman, prevario san.
Kraj momceta doro pase,
poigrava se, aman igra se.
Haj, nogom kopa, vodu pije,
i prisluskuje,
Haj, a djevojce, nit’ dolazi
aman nit porucuje.
Pijetli zoru najavljuju,
ptice pjevaju.
Haj, zora svice noc odmice,
zvijezda nestaje,
Haj, mlado momce, kraj Vrbasa
aman jos ne ustaje.
Kroz grancice mjesec viri,
pa mu govori, aman govori,
Haj, ustaj, ustaj mlado momce,
spremaj doru svog,
Haj, svatovi ti odvedose,
aman dragu za drugog.

14. KOLIKA JE SEHER BANJALUKA
Haj, kolika je seher Banjaluka,
seher Banjaluka, haj, u njoj ima,
aman, trista djevojaka.
Haj, svaka ima po asika svoga,
po asika svoga, haj, lijepa Fata,
aman, tri’es i jednoga.
Haj, al’ ne prodje ni godina dana,
haj, sve se cure, aman, redom poudase,
haj, samo Fata, aman, osta neudata.

16. BOSNO MOJA, DIVNA, MILA
Bosno moja, divna, mila,
divna, gizdava,
haj, u tebi je Sarajevo,
seher sevdaha.
U tebi su, gore mnoge,
gore visoke,
haj, proslaaljene, gore mnoge,
Bosne ponosne.
Bosno moja, divna, mila,
divna, gizdava,
haj, u tebi je Banjaluka,
uzdah momaka.

18. CUDILA SE, AMAN, JA
Cudila se, aman, ja,
cudila se, zeman, ja,
cudila se po has basci trava,
za kog podje Zilhanuma mlada.
Nece bega, aman, ja,
nece bega, zeman, ja,
nece bega, ne begenise ga,
a ni age, jer joj nisu drage.
Ona ode, aman, ja,
ona ode, zeman, ja,
ona ode za esnafa mlada,
pod Pecine, pod najvise stijene.

20. SABLJO MOJA
Nigdje zore,
ni bijela dana,
ni danice,
da pomoli lice.
Kad ujutro
rujna zora rudi,
siv se soko pod cadorom budi.
Sa jastuka glavu podizase
mrkim okom
sablju pogledase.
Sabljo moja,
roditelja moga,
roditelja bega,
Isaj-bega.
Dosta li si
pocinila jada,
dosta jada
oko Beograda.
Vise muke,
oko Banjaluke.

22. VRBAS VODA NOSILA JABLANA
Vrbas voda nosila jablana,
na jablanu kuje kujundzija
Na jablanu kuje kujundzija.
Kujundzijo, tako ti zanata,
skuj ti meni od zlata junaka.
Skuj ti meni od zlata junaka.
Nemoj plavaa tako ti zanata,
vec garava k’o sto sam i sama.
Vec garava, k’o sto sam i sama.

24. DRAGU PROSI ATLAGICA ZUKO
Dragu prosi Atlagica Zuko,
prosio je i isprrosio je
i djevojku darovao lijepo.
U koji je danas isprosio,
istog ju je dana ostavio.
Da je zasto, ne bi ni zalio
vidio joj ruke na pendzeru
pa mislio, drugome ih daje.

26. S OVU STRANU I S ONU VRBASA
S ovu stranu i s onu Vrbasa,
s ovu smilje, a s onu bosilje,
pa se smilje smije na bosilje,
bas ko momce na mlado djevojce.

28. KRAJ VRBASA VODE HLADNE
Posidjele tri djevojke,
kraj Vrbasa, vode hladne.
Ona jedna svilu prela,
ona druga sitno vezla,
onu trecu majka kara:
– Gdje si bila, vis’ne bila,
gdje s’hodila, ne hodila!
– Nemoj mene karat’ majko,
sjedila sam kraj Vrbasa,
i gledala po Vrbasu:
kako voda camac baca,
i u camcu tri junaka!
na jednom su sjajne toke,
na drugom su zlatne ploce,
u treceg su crne oci.
Sto s’u onog sjajne toke,
ono ce mi djever biti!
Sto s’ na drugom zlatne ploce,
ono ce mi svekar biti!
Sto s’u treceg crne oci,
ono ce mi dragi biti.

30. NE CUJE SE PJESMA SA VRBASA
Ne cuje se pjesma sa Vrbasa,
harmonike ne sviraju vise.
Banjaluka, pjesmom opjevana,
tuzno place, jeca i uzdise.
Banjaluko, pjesmo moja,
uz tebe je Bosna tvoja,
uz tebe je nasa zemlja sva.
Ti ces opet divna biti,
s tobom ce se ponositi,
Banjaluko, tvoja Krajina.
Pusta sad je seher Banjaluka,
sudbina je teska zadesila,
divna zdanja i zivote drage,
stihija je kobna unistila.
Ne cuje se pjesma sa Vrbasa,
tuzna rijeka nosi gorke suze.
Zla sudbina i stihija kleta,
svu ljepotu Banjaluci uze.
Ti sec opet divna biti,
s tobom ce se ponositi,
Banjaluko, tvoja Krajina.

32. OJ, VRBASU, VODO HLADNA
Oj, Vrbasu, vodo hladna
Odnesi mi jade moje.
Odnesi ih mojoj dragoj,
Mojoj dragoj pod pendzere
Nek’ ih draga razabere,
Nek’ ih meni i ne vraca.

34. ZAKUKALE DVIJE KUKAVICE
Zakukale dvije kukavice,
na jabuci prema Banja Luci,
na mezaru pase Ali-pase!
To ne bile dvije kukavice,
vec to bile dvije pasinice.
Nesto im se iz mezara javlja:
“Oj Boga vam dvije pasinice,
nistel’ davno od Mostara ravna?
Je li meni Buna na teminu?
Kuca li mi sahat u Mostaru?”

36. KAMEN GORI, BISER ODGOVARA
Kamen gori, biser odgovara:
“Sad moj dragi s drugom jordami!
Nek jordami, ja mu nisam mani.
Doce vr’jeme jordamit cu i ja,
Jordamit cu, al’ govorit necu!”

38. KONJA KUJE ZLATO MUHAREME
Konja kuje zlato Muhareme,
Konja kuje po gradu se sprema.
Muhu vila iza gore zvala:
“Ne kuj konja, zlato Muhareme,
Ne kuj konja, ne trosi dukata,
Draga ti se za drugog udala,
Za drugoga, za jarana tvoga,
Za najmladjeg Selimbegovica!”

40. BANJA LUKO, TI SI PLEMENITA
Banja Luko, ti si plemenita,
Plemenita, al’ si kamenita,
U tebi su privisoke kule,
A najvisa bega Bakir-bega.
U toj kuli nevjesta i zaova,
Neva zaovu bratu ugovara,
Zaova devi tiho progovara:
“Selam ces mi begu Dzafer-begu,
Kad mi htjedne terli dibu krojit’,
Nek’ su cesto puce uz njedarca,
Nek’ ne moze ni alkatmer proci,
A kamo li ruka od junaka!”
Nevjesta zaovi govorila:
“Luda ti si, moja zaovice,
u mene su i jos gusce bile,
do po noci puce otpinjase,
od po noci nozem prerezase,
prosuse se puce po duseku,
moje suze po brusa jastuku!”

42. BANJA LUKO…
Banja Luko, sva si u ruhu sarenom!
Sva sarena, okolo zelena
Sa hiljadu boja prekrivena!
Sa svih strana krase te polja biserna;
Svud pasnjaci i zreli vocnjaci,
Zlato zuto niz grane prosuto!
Ti ponosno stojis kraj tvoga Vrbasa,
Slusas pjesmu kad se zatalasa,
Sa sokaka nebu do oblaka!
Banja Luko, puna si uzor momaka,
Sve momaka k’o zlatnih jabuka,
Djevojaka k’o secer krusaka!
 
45. BANJA LUKO, ŠEHER GRADE
Sakib Jakupovic

Banjaluko Šeher grade
`ko li mi te ruši, krade
`ko ti lomi stare grane
Banjaluko moj jarane Banjaluko Šeher grade
kako mi je,
moje srce znade

 Banjaluko Šeher grade
ti me sjetiš na stare jade
na meraje, na stare sevlije
na mušepke i na tihe avlije,
na meraje, na stare sevlije
i na pjesmu Avdić Avdije

 Ovu pjesmu tebi pjevam
voljeni moj grade
sve što imam poklanjam ti
moje pjesme moje nade

47. KADA DOĐEM RODNOM KRAJU
Zaim Imamović

Kada dođem rodnom kraju
Uvijek dragom zavičaju
Pa pogledam na sve strane
Gdje provedoh mlade dane

Na Vrbasu u šeheru
Rascvjetanom u beharu
Gdje se često pjesma čuje
I do zore ašikuje

To su drage uspomene
Na Vrbasu provedene
Uvijek ću ga spominjati
Za mladošću uzdisati